Šire i dublje o kazališnoj suvremenosti

Kazališno-teatrološki Krležini dani u Osijeku kao rijetka i vrijedna manifestacija i ove se godine nastavljaju otvarati onome što bi tek rijetki nazvali kazališnom povijesti. Nastavno na zaključenje proteklog, dvodijelnog, tematskog ciklusa Prvo desetljeće 21. stoljeća u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu otvoren je novi, Drugo desetljeće 21. stoljeća u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu, prvi dio. Suvremenost, osvjetljavanje repertoara, pojedinih predstava, lutkarskog i izmještenog kazališta, umjetničkih praksi i performansa, okupila je različite generacije teatrologa, povjesničara kazališta i kazališnih kritičara na 35. Krležinim danima u organizaciji Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta HAZU, Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i Filozofskog fakulteta u Osijeku. Znanstveni skup tradicionalno je pratio kazališni program, predstavljanje novih teatroloških izdanja te otvorenje izložbom Dušana Gačića Robovi. Zemlja je zvijezda.

Održano je 28 izlaganja, predstavljeno je 5 zbornika
i autorskih knjiga, pogledane su 3 predstave

Tijekom tri intenzivna i ispunjena dana od 5. do 8. prosinca održano je dvadeset osam izlaganja, predstavljeno je pet zbornika i autorskih knjiga, pogledane su tri predstave nastale prema suvremenom hrvatskom dramskom tekstu. Znanstveni dio skupa otvoren je u petak, 6. prosinca pozdravnim govorima te izlaganjem Tomislava Zajeca o stvaralačkom procesu i ulozi vremena tijekom pisanja. Uslijedila su izlaganja tematski oslonjena na suvremene poetike, probleme i transmedijalne aspekte pojedinih drama (Marijana Mandić, Iris Spajić, Ivana Žužul i Kristina Peternai Andrić, Helena Peričić), ali i šire zahvaćanje bilo promjene pozicije hrvatske dramatike (Martina Petranović), zastupljenosti svjetske književnosti u narodnim kazalištima (Mirna Sindičić Sabljo, Lucija Periš) i Krležine recepcije u Poljskoj (Leszek Małczak).

Idućeg dana održana su izlaganja koja bi se mogla podijeliti u dva bloka. U prvome su bloku razmatrani repertoari pojedinih kazališta, konkretno suvremena hrvatska drama u Gavelli (Boris Senker), Komediji (Lucija Ljubić), kajkavska dionica repertoara HNK u Varaždinu (Leon Žganec-Brajša), pandemijski repertoar HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci (Kim Cuculić) te izvaninstitucionalne Perforacije i Noć performansa (Suzana Marjanić). Kraj prvog bloka obilježilo je emotivno prisjećanje Ivane Krtinić i Igora Tretinjaka na teatrologinju Teodoru Vigato, čije je djelovanje trajno vezano uz Kazalište lutaka Zadar. Drugi blok sačinjavale su tzv. studije slučaja, bilo da je riječ o produkcijama RadioTeatra (Milka Car Prijić), predstavi Tesla Anonimus Filipa Šovagovića (Nataša Govedić), predstavi Na rubu tjedna Bobe Jelčića (Višnja Kačić Rogošić), Flexu Ivana Penovića (Anđela Vidović) i Cabaret Valeski Nike Ivančić i Edvina Liverića (Ana Gospić Županović).

Završni je dio u nedjelju 8. prosinca obuhvatio pretakanja izvedbe i prakse, začudne poetike, ples, lutkarstvo, ali i sve ono što pripada kazalištu, a nije nužno izvedba. Tako je bilo riječi o izvedbenim konferencijama Marine Petković Liker (Ivana Slunjski), nepravedno marginalnoj poziciji Damira Bartola Indoša (Agata Juniku), transponiranju književnih klasika u balet (Maja Đurinović), ulozi Škole suvremenog plesa Ane Maletić (Normela Krešić Vrkljan), zlatnim godinama lutkarskih ispita na osječkoj Akademiji s naglaskom na poetiku Tamare Kučinović (Livija Kroflin), nadahnutoj analizi dizajna kazališnih plakata (Marijan Varjačić) te izazovima izdavaštva na primjeru Hrvatskog glumišta (Zlatko Vidačković). Znanstveni je dio zatvorila Jolán Mann izlaganjem o hrvatskoj drami u mađarskim kazalištima u i izvan Mađarske.

U praktičnom su dijelu predstavljena dva zbornika, prošlogodišnji Krležini dani u Osijeku 2023. Prvo desetljeće 21. stoljeća u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazalištu, drugi dio i međunarodni Molière u hrvatskoj kulturi. Predstavljene su dvije studije Martine Petranović, Zrcaljenja i Kazališni obzori Tomislava Krizmana, kao i knjiga Dubravke Crnojević Carić, Pr(a)vo lice igre. Posebnu je pozornost privuklo predstavljanje Umijeća filmske glume Vjekoslava Jankovića koji je istaknuo kako se bavio fenotipom, a ne genotipom igre naglasivši važnost vođenja umjetničkog dnevnika.

Kazališni je dio bio prilično recentan, od Sokol ga nije volio Fabijana Šovagovića u koprodukciji Gavelle i Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, Vidi kako Lokrum pere zube Ivane Lovrić Jović u koprodukciji Kazališta Marina Držića i Dubrovačkih ljetnih igara do Držićem ovjenčane Žene himne Davora Špišića u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta Pula, Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i sarajevske udruge Intermezzo.

Krležini dani u Osijeku pospješuju dijalog između teorije i prakse, spajaju generacije teoretičara, kritičara i umjetnika, te se ne čine samo jedinstvenom, nego i iznimno plodonosnom manifestacijom koja zahvaća šire i dublje nego što se to možda čini na prvi pogled.